Napoleon: Total War - Nova era europskog ratovanja
Da se Napoleon kakvim nebeskim crnim humorom rodio u Sarajevu, vjerovatno bi se do svoje dvadeset i treće godine tramvajem vozio uz dječiju kartu i vjerovatno bi ga provocirali zbog izgleda na svakom ćošku.
Strahujem da bi zbog ismijavanja društva mogao pobudaliti, pa okupiti armiju i osvojiti Evropu. Sva sreća pa se rodio u Francuskoj, davno prije nego što su ljudi izmislili tramvaj. I dječije karte.
Ko do sada nije probao makar jednu igru iz Total War serijala genijalaca iz Creative Assemblyja zaslužio je da ga zatvore u četiri zida uz Daikatanu i puste ga da je igra dok mu suze same ne krenu niz lice. Ja bih najradije ovu recenziju završio sada odmah, uz riječi “marš po igru“, ali moram ispuniti očekivanu kvotu i detaljnije vam objasniti iz kojeg je sve razloga toliko dobra da biste je trebali kupiti.
Pod jedan, pa to je Total War! Jedna od rijetkih igara sa izuzetno tačnom historijskom podlogom koja je uspjela zainteresirati široke narodne mase. Ruku na srce, ljudi vole fantazirati, vole izmijenjenu i alternativnu historiju, sadašnjost i budućnost i nekako te igre uvijek najbolje “prođu“ među igračima. Ipak, Total War je jedan od rijetkih serijala koji je u takvom okruženju ne samo uspio opstati, već se i profilirati kao sami vrh strateške elite.
I ona je upravo to, od izgleda, malih in-game video klipova, preko priče koja nevjerovatno vjerno prati dešavanja jednog od najvećih evropskih vojskovođa, pa sve do nevjerovatnih scena borbe – ima apsolutno sve što je potrebno da napravite jednu vrhunsku strategiju. Nažalost, ima i više od toga, što je čini izuzetno teškom za savladati, ako niste ranije imali priliku probati neku od Total War igara.
Osam sati
Ako niste imali priliku, spremite se za sate i sate učenja. Kao i mnoge druge igre slične tematike, izuzetno je opširna i pokriva mnogo polja, od diplomatije pa sve do osvajanja, što je čini ogromnim teritorijem za savladati. No, uz malo strpljenja i dobre volje, te puno ljubavi prema ovakvim igrama, učenje će proći začas, a onda ste spremni za neke od najnevjerovatnijih historijskih scena ikada. I nećete se pokajati što ste razbili glavu od ćošak radnog stola pokušavajući shvatiti kako natjerati Ruse da vas zavole.
Skeptici će reći kako Napoleon: Total War u svojoj suštini igračima ne nudi apsolutno ništa novo, zbog čega će je ubaciti u istu košaru sa mnogim drugim igrama koje zarađuju na račun stare slave i nekih prijašnjih naslova koji su žanr podigli na viši nivo. Međutim, te ljude također treba staviti u jednu košaru i baciti u more.
Za razliku od starijih naslova koji su se koncentrisali na određenu eru historije, čitav Napoleon se vrti upravo oko tog sićušnog čovječuljka pred kojim je čitava Evropa pala na koljena. Kieran Brigden, član Creative Assemblyja smatra da je to sasvim logičan korak, pošto je sljedeći Total War ionako trebao biti u osamnaestom stoljeću.
Kroz tri kampanje, koliko ih ima, upravljat ćete borbama koje su se stvarno dogodile u to doba, od Napoleonovih prvih koraka u Italiji, pa sve do Waterlooa, a sve to uz postavke koje su skoro pa identična kopija stvarnih dešavanja: od količine ljudi, terena, do tehničke i vojne tehnologije vas i vašeg protivnika. Na taj način vas Creative Assembly nevjerovatno realno stavlja u kožu malog velikog vojskovođe, a na vama je da vidite koliko je teško bilo biti Napoleon.
I vjerujte, igra je nevjerovatno teška. Ili mi je Starcraft toliko isprao mozak da ne znam više kako se boriti u pustinji.
Kamile sa Bliskog istoka
Kampanja je podijeljena na tri dijela, tj. na tri posebne kampanje: Italija, Bliski istok i Grand Europe. Svaka je na svoj način posebna i ima drugačije ciljeve, u skladu sa željama i aspiracijama Napoleona u to doba. Talijanskom kampanjom će dominirati želja za dokazivanjem, te će vam tu cilj uglavnom biti da pokorite i ponizite neprijatelja, upravo onako kako je to Napoleon doista i radio, vježbajući svoje vještine nad nespremnim Austrijancima koje je tako masivno izmaltretirao. Kampanja Bliskog istoka od vas očekuje da skupite bogatstva teritorije, te ih vratite kući sa ciljem da svima pokažete koliko ste doista moćni, dok Grand Europe cilja na pokoravanje Europe. Kao da se Napoleon rodio u Sarajevu, gdje se do dvadeset i treće godine tramvajem vozio uz dječiju kartu i gdje ga je raja provocirala zbog izgleda, pa je konačno “puk’o“ i otišao u rat!
Vjerovatno najveći napredak ove igre (pored strašno dobrog izgleda, o čemu ću malo kasnije) je način na koji su zamislili i konačno ostvarili multiplayer. Osim standardnih skirmish borbi koje se mogu igrati svugdje, Creative Assembly je omogućio da možete igrati kampanju u multiplayeru – jedni protiv drugih! Dakle, ako igrate prvu kampanju u Italiji, gdje vam je cilj istjerati Austrijance, vaš protivnik može zauzeti ulogu Austrije i osujetiti vam planove! Jedina šteta je što ova opcija nema i savegame, stoga kad jednom počnete igrati, ako vam se ne prekida u pola kampanje budite spremni na nekoliko sati multiplayer mayhema.
Također, postoji i mogućnost da vam se živi neprijatelj priključi u pola singleplayer kampanje i pobijedi vas, te vam na taj način u dobroj mjeri pokvari napredak kroz igru. Idealno za one koji uživaju u tuđoj nesreći. Dobra strana je što igranje protiv Napoleona nije ograničeno samo na multiplayer, već ako vam je to interesantno, možete zauzeti drugu stranu konflikta, pa se probati odbraniti od Napoleonove silne želje da vam zapali kuću i sjeti vam se familije. U takav scenario se još ubace i neke od najvećih i najstrašnijih povijesnih borbi u kojima su učestvovale na hiljade vojnika i dobijete interaktivni Discovery kanal koji izgleda fenomenalno.
Juriš!
Dakle, rekli smo da je igra kompleksna, da se mora voditi računa o diplomatiji, resursima, vojsci, strateškom planiranju i da se dobro mora paziti kako odigrati sljedeći potez. S te strane pokriveno je apsolutno sve i ako ste spremni uložiti nekoliko sati da savladate osnovne elemente, sigurno će vas zadržati još puno duže.
Sada dolazimo do onog dijela koji većinu više interesuje: kako to sve izgleda? U najmanju ruku – strašno! Odmah treba naglasiti da ako nemate jak kompjuter, nemojte ni prilaziti Total War: Napoleonu, jednostavno se ne isplati. Sa osrednjom mašinom moći ćete pokrenuti užitak, bez ikakvih detalja i faktički ćete igrati pola igre, a kada pomorske bitke dođu na red, spremite se na drastično padanje FPS-a. Čak i kada imate dobar kompjuter koji sve to može izdržati, igra sama od sebe zna izgubiti na framerateu, što u početku zna biti pomalo frustrirajuće.
Ali, ovaj problem se ne može nazvati “game killerom“. Neće vam toliko smetati da odustanete, to je definitivno. Pogotovo zato što su borbe toliko bogate detaljima da ih je prosto milina gledati, čak i ako FPS opadne. Dvije stvari su mi posebno upale u oko: pomorske bitke i detonacija topovskih kugli na bojnom polju. Kada krenu morske bitke i rafalanje sa jednog broda na drugi, ne mogu se oduprijeti nekom lažnom osjećaju moći, pogotovo ako sam upravo potopio brod veći od svog. A kada zamislite da je sve to neko jednom doista izveo, igra će vas još više zadiviti.
Bitke na tlu su posebna priča. Ako imate dobre slušalice, odvrnite audio do daske i uživajte u zvuku bajoneta, topovske đuladi i ratnih poklika vojnika na tlu, jer tako dobar audio ambijent niste odavno čuli! Pozadinska muzika je ravna Lord of the Rings soundtracku, što Napoleona zaokružuje u jednu vrhunsku cjelinu.
U konačnici, Napoleon: Total War ne samo da opravdava ime koje nosi, već ga nosi sa ponosom. Novi nastavak Total War serijala unio je novitete u pristup multiplayeru, stravično unaprijedio grafiku, a birajući pojedinca umjesto eru za temu kampanje nanovo osvježio franšizu. Samo se nadamo da slijedeći nastavak neće nositi podnaslov Hitler!
Sead Fadilpašić | INFO magazin broj 148
Marketing
